| 
Izvodi
iz knjige "Dialoghi" - "Dijalozi"
Autor:
Andrej Pangos andreapangos@libero.it
Prevod: Sandra Eterović
- Odvojen od Stvarnosti? Nemoguće!
- Tražiš Stvaraoca? Prvo proveri da li ima Kreacije.
- Ljudska forma i individuacija Stvarnosti.
- Ne traži odgovore, traži ko postavlja pitanja.
- Kreacija je tvoje telo, Ti Si Izvor Kreacije.
Odvojen
od Stvarnosti?
Nemoguće!
-
Zašto sam odvojen od Stvarnosti?
-
Samo zato što zamišljaš da si
odvojen od Stvarnosti.
-
Onda znači da nisam odvojen
od Stvarnosti?
-
Ti Jesi Stvarnost. Tvoje telo,
tvoj život, sva tela, svi životi, univerzum su manifestacija Stvarnosti Koja Ti Jesi.
-
Zašto onda zamišljam da sam odvojen
od Stvarnosti?
-
Ko zamišlja? Sigurno, ne Stvarnost.
-
Ja.
-
Ko ti? Šta podrazumevaš kad kažeš ja?
Ti definišeš terminom ja
fenomen koji ni ne poznaješ. Kako ćeš da nadješ na geografskoj
karti gradić čije ime ne poznaješ?
-
Ko sam, u stvari, ja?
-
Šta podrazumevaš pod ja?
-
Sebe, naravno.
-
Da bi mogao da razumeš ono što
ću ti sada reći, moraš prvo da mi kažeš šta
podrazumevaš kada se definišeš kao ja? Kada kažem: Ti Jesi...ja tvrdim Jedno, a ti razumeš nešto sasvim
drugo. Vidi, malo pre sam ti rekao da Si Ti Stvarnost, a ti
se i dalje pitaš ko si.
-
To mi liči na igru kineskih
kutija. Otvoriš jednu, a u njoj još jedna manja kutija, otvoriš i nju, a u njoj...kutijica...
-
To je igra kutije neosvešćenog
uma. Samo na nivou intelekta postoji koncept ja sam odvojen
od Stavrnosti, a u stvari se radi o jednoj
ideji za koju si ti ubeđen da je istina.
-
Šta treba da uradim da bih prevazišao
ovu iluziju?
-
Prevazišao iluziju? Pa kako možeš
da prevaziđeš nešto čega u Stvar(nost)i nema? Da li bi možda mogao da pređeš neku nepostojeću
granicu? Ti samo zamišljaš da ima neke granice. Ideja o nekoj
granici je samo tvoja fantazija. Kako bi mogla da postoji
granica kada samo Stvarnost Jeste?! Granica između Onoga
što Jeste i onoga što nije?!
-
Kako da prestanem da zamišljam
da ima granice?
-
Ko bi trebalo da prestane da zamišlja
da ima granice?
-
Onaj ko zamišlja da ima granice.
-
Upitaj se ko zamišlja da ima granice i otkrićeš da je i onaj ko zamišlja
da ima granice, čista imaginacija.
-
Znači i onaj ko fantazira
je jedna fantazija?
-
Svaka fantazija je samo fantazija.
-
Pa kako da se izvučem iz
ove zapetljancije?
-
Osvešćivanjem individualnosti,
prevenstveno uma. Neosvešćena individualnost ini da "ti"
zamišljaš da si odvojen od Stvarnosti. Neosvešćena individualnost
zaslepljuje samu sebe. Osvesti individualnost i spoznaj je
kao puku iluziju i nestaće i zamišljanje odvojenosti
od Stvarnosti. Osvešćivanje individualnosti stimuliše
istu individualnost da se Spozna kao nestvarna individuacija
Stvarnosti.
-
Šta znači osvestiti individualnost?
-
Uskladiti vibracije individualnosti
sa Stvarnošću.
-
Ko to usklađuje individualnost?
-
Individualnost je ta koja
može da pokrene osvešćivanje same sebe. Ona je ta koja
pali motor i vozi kola po autoputu osvešćivanja.
-
Kako da osvestim moju individualnost?
-
Ko ti?! Ti kao individualnost?
-
Kakav haos! Pa recimo da da, ja
kao individualnost.
-
Ti kao individualnost možeš da
osvestiš procese koji čine tvoju individualnost na
više načina. Na primer sa molitvama: Molim Boga da mi osvesti individualnost,
ili Molim Boga da mi
uskladi individualnost sa Stvarnošću.
Povratak na vrh
Tražiš Stvaraoca?
Prvo proveri
da li ima Kreacije.
-
Ko je stvorio univerzum?
-
Pre nego što počneš da tražiš
ko je stvorio univerzum, proveri da li je uopšte bio stvoren, da
li ga uopšte i ima. Kakva je korist od traženja lopova, ako
ništa nije ukradeno.
-
Naravno da je Univerzum stvoren.
Percipiram ga svakog dana.
-
I kad spavaš?
-
Kada spavam, sanjam.
-
Ti spavaš i sanjaš i onda kada
zamišljaš da si budan.
-
Ne razumem.
-
Kao što tokom onoga što ti definišeš
spavanje sanjaš, tako tokom onoga što definišeš biti budan,
ti sanjaš svet i univerzum.
-
Hoćeš da kažeš da je univerzum
jedna moja fantazija?
-
Na koga se odnosiš kada kažeš:
moja? Spoznaj Ono što u Stvar(nost)i Jesi
i spoznaćeš univerzum
kao iluziju.
-
Nemoguće. Univerzum
je realan, opipljiv, dobro vidljiv...
-
Čula su jedan od proizvoda
univerzuma i čine iluzornom percepciju univerzuma. Čula
su lažno delo falsifikatora. Delo koje falsifikuje svog falsifikatora.
Može li falsifikator, naknadno falsifikovan od strane svog
dela, biti Originalni Autor? Može li senka slike, biti slika?
-
Naravno da ne!
-
Ti poznaješ
samo senku i to tek beskrajno mali deo te senke i zbog toga
si uveren da je senka stvarna. Šta se dogodi kada se uperi
svetlo na mesto gde je prethodno bila senka?
-
Senka,
naravno, nestaje.
-
Takođe
će potpuno prirodno nestati i Univerzum kada ti budeš
upoznao Svetlost. Kada Spoznaš Sebe fenomeni nestaju, odnosno
nestaje zamišljanje da su fenomeni ikada i postojali.
-
Znači,
treba da Spoznam svetlost?
-
Prvo
Svetlost, a zatim Izvor Svetlosti. Samo tada ćeš znati
Ko Jesi u Stvar(nost)i. Kada si u stanju dubokog sna, recimo
tako, snova nema. Kada budeš Spoznao Sebe kao Stvarnost, Spoznaćeš
da nema nikakvog univerzuma. Tvoj osnovni problem je što bi
ti hteo da spoznaš svet, bez da prvo spoznaš Sebe. Nemoguće
je poznati pravu vrednost sveta, bez da se je prvo Spoznala
Stvarnost. Prestani da sanjaš da si budan kada otvoriš oči
i da spavaš kada zaspiš. Probudi se!
-
Treba
da se probudim?
-
Ko treba
da se Probudi?!
Povratak na vrh
Ljudska forma i
Individuacija Stvarnosti
-
Po onome što sam od tebe čuo,
mogu da zaključim da ti prezireš telo.
-
Kakvu vrednost mogu da imaju tvoji
zaključci, obzirom da si takođe zaključio da
imaš telo i da si na svetu,
umesto da Spoznaš da je svet, a time i ono što nazivaš tvoje
telo, u Tebi. Pogrešni zaključci kvare život, istiniti
zaključci mogu biti korisni, ali je još važnije spoznati
ko je taj koji zaključuje, gde započinje zaključivanje
i da li uopšte ima nekog ko zaključuje.
-
Nemoj da izbegavaš odgovor, recimi
direktno: da li ti prezireš telo?
-
Upravo sam ti ukazao na početnu
tačku, polazeći od koje bi mogao da stigneš
do vrlo konkretnih odgovora,
a ti me optužuješ da izbegavam odgovor. Toliko te plaši potraga
za fantomom koji zamišllja sebe i zamišlja da zaključuje,
da insistiraš na tvojoj pretpostavci da ja prezirem telo.
Ja ne prezirem ljudsko telo niti prezirem bilo šta. Sve je
jedna moja kreacija i sve se događa u Meni, Stvarnosti.
Ljudsko fizičko telo je najrazvijeniji instrumen koji
postoji u univerzumu. Ljudska forma je jedina forma u kojoj
i putem koje se odvija individuacija Stvarnosti. Jedan od
tvojih problema kao individua, je taj da ne razumeš da ti
nisi telo koje misliš da jesi i ne razumeš da je tvoje fizičko
telo jedan isntrument u funkciji individuacije onoga što Ti
u Stvar(nost)i Jesi, a to je Stvarnost.
-
Malo je to sve komplikovano.
-
Sve dok budeš gledao svet očima
mrava, nećeš nikada moći da spoznaš univerzum očima ljudskog
bića. Kakvu kosmičku panoramu ima mrav iz podruma?
Tvoje poistovećivanje sa telom i sa umom unazadilo te
je sve do sveta insekata. Ako tako nastaviš, za par godina
ćeš zamišljati da si čovek, a u stvari ćeš
praviti društvo bakterijama.
-
Eto vidiš da ti prezireš ljudski
oblik i ljudsko telo.
-
To se tebi tako čini. Koristiti
auto za putovanje od Đenove do Padove, mnogo je bolje nego ići pešice.
Sve je u redu dokle god se zna da je auto samo jedan instrument
za putovanje. Problem nastaje kada počne da se zamišlja
da si ti taj auto. Reći da se putovalo kolima od Rima
do Napulja je ispravno, tvrditi: ja sam automobil, je čista
ludost. Ono što ti definišeš kao tvoje fizičko telo je jedan isntrument, ali ti nisi taj instrument.
Misliti da se je telo je isto kao kad bi se mislilo da se
je Fijat Punto ili bilo koje drugo auto. Naravno, ima i onih
koji zamišljaju da su čak fijatova fabrika...
Povratak na vrh
Ne traži odgovore,
traži onoga koji
traži odgovore!
-
Pitajući sebe Ko sam ja, dobio sam bezbroj odgovora.
-
Da li misliš da si neki od tih
odgovora ili svi odgovori zajedno?
-
Nisam sigurno neki odgovor, nisam
nikakav odgovor.
-
Onda, ko si?
-
Dobro pitanje.
-
Pitanje na koje nema odgovora.
-
Zašto onda treba da se pitam:
Ko sam ja?
-
Ne možeš a da se ne pitaš ko si.
Od kada zamišljaš da si se rodio, odnosno bio začet, od tada već
sebi postavljaš to pitanje, neprekidno. Jedino što si to pitanje
godinama potiskivao, pokrio ga sa hiljadu misli i emocija.
-
Onda ako nema odgovora, nema koristi
od tog pitanja.
-
Svaki verbalni odgovor na pitanje
Ko sam ja, je lažan.
Svaki verbalni odgovor
je samo ideja, a ti nisi
sigurno ideja. Činjenica je da ogromna većina ljudi
zamišlja da je ono što zamišlja da jeste. Zamišljajući
da su ideje koje imaju o sebi, fantaziraju da su uloge koje
glume u životu, misle da su slike koje imaju o sebi. Svaka
ideja i svaka slika, nisu ništa drugo nego vibracije, odnosno
elaboracija vibracija i kao što ti tačno tvrdiš, čovek
ne može biti jedan odgovor. Čovek nije odgovor, odnosno
nije vibracija, nije skup vibracija. Zapamti: ne možeš Biti
nešto drugo od onoga što u Stva(rnost)i Jesi. Takođe
ne možeš da zamisliš ono što u Stva(rnost)i Jesi. Sve ono
što zamišljaš kada kažeš ja-ti,
ali i ono što generalno zamišljaš da jesi, to Nisi Ti:
Stvarnost je nezamisliva. Takođe i ideja da si Duša,
Beskonačna Svest, Stvarnost, nisu ništa drugo nego ideje,
koncepti.
-
Šta treba da uradim da bih Spoznao
Sebe?
-
Nastavi da se pitaš Ko si ti,
u Stvar(nost)i? Ali nemoj da obraćaš pažnju na odgovore. Traži onoga
koji se to pita, onoga koji je dao odgovore i onoga koji je
dobio odgovore.
-
Tako ću morati da tražim
u tri pravca. To će mi malo iskomplikovati stvari.
-
Na ovaj način ćeš tražiti
u jedinom pravcu: Jedinom Pravcu u smeru Jedinog Jednog.
-
Ne razumem.
-
Ne može se razumeti kada nema
šta da se razume. Odgovor na pitanje:Ko
sam ja, nije razumevanje nečega
ili nekoga, već je Spoznaja Sebe kao Stvarnosti «iznad»
svakog ja.
-
U čemu je razlika između
razumeti i spoznati?
-
Razumevanje je deo intelektualne
aktivnosti, Spoznati Sebe je «više» od mentalne aktivnosti. Kada
se «zaustavi umna aktivnost», onda se otvaraju vrata koja
mogu da vode ka Spoznaji sebe.
-
Da li bi trebalo da prestanem
da razmišljam?
-
Razmišljati da li treba prestati
sa razmišljanjem, znači razmišljati. Mnogo bolje je tražiti onoga
koji razmišlja, prevazići zamišljanje onoga koji zamišlja
da misli, prevazići zamišljanje da ima onoga koji misli.
Na ovaj način koncepti: Ja sam Stvarnost, Ja sam Beskonačna
Svest i slične ideje, mogu da se pretvore u individalno
utvrđenu istinu.
Povratak na vrh
Kreacija je tvoje telo,
Ti Si Izvor Kreacije.
-
Godinama se već pitam šta
ja radim na ovom svetu?
-
Koje odgovore si dobio?
-
Puno i nijedan. Zbunjen sam.
-
Pitajući se šta ćeš
ti na ovom svetu, normalno je da si dobio puno, previše
odgovora.
-
Onda je normalno da sam zbunjen
i da nemam jasne ideje vezane za moju ulogu u odnosu na svet?!
-
Tvoj neosvešceni um je glavni
ralog tvoje zbunjenosti, jer polaziš od pogrešne pretpostavke.
Ti veruješ da si na svetu,
dok je svet u Tebi. Umesto da razmišljaš šta ćeš ti na
ovom svetu, probaj da razmisliš šta će svet, univerzum
i Beskonačna Svest u Tebi. Bolje razmišljaj o ulozi sveta, univerzuma
i Beskonačne Svesti u Tebi, nego da gubiš vreme tražeći
tvoju ulogu u odnosu na svet. Razmišljanja kao: odakle dolazim, gde sam i gde
treba idem, ostavi ih onima koji hoće da zamišljaju
da su telo i da su u svetu. Zamišljati da se jede, ne može
da te nahrani, fantazirati da se pije, ne može da utoli žeđ.
Piti velike količine otrova zamišljajući da je lek,
sigurno ne može da izleči.
-
To što mi govoriš čini mi
se nelogičnim. Ja sam u svetu i univerzumu. Ne mogu
svet i univerzum biti u
meni, a kamoli Beskonačna Svest.
-
Ti Sebe ne Poznaješ, zato zamišljaš
da si telo i ubeđen si da si u svetu, ali ti nisi telo. Ono što ti definišeš
tvoje telo je jedna od bezbrojnih manifestacija Onoga što
Ti u Stvar(nost)i Jesi. Beskonačna Svest i univerzum
čine Kreaciju koja je tvoje telo. Čitav univerzum
je samo senka onoga što Ti u Stvar(nost)i Jesi. Ono što ti
definišeš kao tvoje telo, nije ništa drugo nego jedna sićušna
tačkica te senke. Ti zamišljaš da si ta tačkica
senke, dok Si u Stvar(nost)i Izvor Kreacije. Normalno da je
tvoje razumevanje iskrivljeno.
-
Ne uspevam da se uverim u to.
-
Ko ne uspeva da se uveri?
-
Ja.
-
Ti? Ko ti? Jesi li ikad razmišljao
ko je taj ti-ja
o kojem govoriš? Na šta se
odnosiš kada kažeš ja? Normalno da više ništa ne razumeš posle toliko godina pothranjivanja
privida da si telo i da si na svetu. Promeni prospektivu,
otvori se mogućnosti da spoznaš svet, Univerzum i Beskonačnu
Svest kao Tvoju manifestaciju. Duboko razmisli o ovome i dok
to budeš radio, upitaj se: Ko je taj koji razmišlja? Gde započinje razmišljanje? Šta znači
razmišljati? Koji procesi se odvijaju tokom razmišljanja?
Šta su misli?
-
Stvarno je haos ovakav način
razmišljanja.
-
Haos za koga?
-
Za mene.
-
Za tebe? Koga tebe? Ko si ti?
Šta podrazumevaš kada kažeš ja?
Andrej
Pangos
Maj, 2004
Povratak na vrh
|